U razdoblju od 1961. do 2010. godine Makarska i Makarsko primorje prihvaćaju masovni turizam kao univerzalnu razvojnu polugu. U tom razvojnom predlošku središnje mjesto zauzima koncept „rivijere“. Unutar toga koncepta razvojni akteri u dva moderna ali bitno različita politička i socioekonomska ciklusa već pola stoljeća potiču i podržavaju proces litoralizacije i urbanizacije, koja isto-dobno ima i planski i kaotičan karakter. Problem pristupa pomorskom dobru, tj. plažama kao zajedničkom dobru u doba turističke sezone na cijelom području Makarskog primorja, znak je da je razvojni koncept „rivijere“ iscrpljen. valja ga zamijeniti konceptom „mikroregije“, u kojoj obalno područje ograničuje daljnju gradnju te se okreće podizanju kvalitete ponude, dok ruralno zaleđe na načelima održivosti konsolidira resurse i orijentira se prema cilju ra-sta standarda i kvalitete života, kako bi se razvojne silnice okrenule ruralnom razvoju i poljoprivredi.